Sudbina…
Obeležena osećajem da život koji je živela nije onaj koji je mogla. To nije taj život.
Jelena Andrejevna iz Čehovljevog dela Ujka Vanja.
Sigurnost je prisutna, ali u nezadovoljstvu zbog propuštenog života ili čežnje za slobodom, a što je najgore i nemogućnosti promene. Sudbina.
Kao da je zalutala u sopstveni život...
Stvorena za širinu, pokret i svet izvan granica, a zarobljena u tišini provincije i braku sa Serebrjakovim koji joj ne pruža ni uzbuđenje, ni životni smisao, ne pruža joj ništa osim sigurnosti zbog koje se i udala za njega.
Kao da je zalutala u sopstveni život...
Svoju težinu ne ume da olakša i tihi nemir ne ume da smiri. Prisutna je potisnuta čežnja za nečim većim, za životom koji se živi, razgovorima koji imaju smisao, osećajem da negde pripada.
Pored nje prolaze dani koje živi.
Radnja drame odvija u letnjikovcu jednog ruskog sela. U jednom trenutku Jelena Andrejevna nalazi se u centru zamršenih odnosa koji utiču na sudbine muškaraca oko nje. Baš ona postaje uzrok njihove patnje mimo svoje volje jer oni na nju projektuju sopstvena nezadovoljstva neostvarenih želja.
Njen muž, Aleksandar Serebrjakov, duboko je razočaran sopstvenim životom, a ona mu je podsetnik na starost i sve propuštene šanse. Grub je i razdražljiv jer ličnu frustraciju ne ume drugačije da ispolji.
Jednostavno, ne ume…
Astrov je privučen Jeleninom lepotom, ali njegova osećanja su samo prolazna strast. Ona u njemu prepoznaje čoveka koji ima širinu i osećaj za svet oko sebe kroz brigu o prirodi i šumama.
On je lekar koji je svoje ambicije sahranio u seoskoj zabiti. Lično je neispunjen jer mu život nema smisao. Jelena budi iskru živosti u njemu, kroz strast, a ne kroz ljubav.
Ona ne želi da je on samo gleda, želi da oseti život jer Astrov u njoj budi tu iskru kroz reči i energiju strasti koju nosi sa sobom.
Ipak, to je svet koji joj je blizak, ali nedostižan.
Ujka Vanji, Vojnickom, Jelena je ono što mu nedostaje. Muči ga kajanje što je sve svoje snage i svoj novac ulagao u napredovanje Serebrjakova, svog zeta, a mogao je i on da postane profesor, izgradi ime i ugled i oženi se Jelenom. Kada ga ona emotivno odbije, produbljuje u njemu ogorčenost i osećaj promašenosti.
Iako je okružena pažnjom i osećanjima, nije ispunjena.
Ona ostaje verna svom izboru zbog sigurnosti.
Prihvata svoju sudbinu jer veruje da je njen život unapred određen da bude jednoličan i obeležen neostvarenim željama.
Ona nije žena koja ruši pravila, ali ih konstantno preispituje jer traži smisao u onome što je izabrala. Smisao je u letnjikovcu, okruženom vrtom, prirodom i mirom.
Njena najveća tragedija nije brak, već osećaj propuštenog života i osećaj da negde postoji verzija nje same koja putuje, smeje se, voli bez okova, a ona je ostala tu.
Između dužnosti i lične praznine.
Ipak, Jelena nije prazna, ali je samo neostvarena širina. Mogla je biti vetar, a postala je vazduh. Mogla je živeti drugačije, ali je ostala verna životu koji joj nije doneo sreću, ali joj je doneo sigurnost.
Valjda je lakše patiti u sigurnosti.
I tako…
Njen život se završava tišinom kao najtežim oblikom sudbine koja traje i traje.
U toj sudbini ostaje sve što nije izgovorila, proživela i imala hrabrosti da postane.
Sudbina…