
Jednostavan Mesec u Vodoliji i komplikovana Vera Pešić
Duša koja ne pripada, stoji na nekoj ivici, i uvek je pomalo izvan nekog kruga. Svedena emocija i sposobnost da vidi ono što drugi ne smeju da vide. Vera Pešić, srpska Mata Hari, žena bez sigurnog mesta koje bi je zadržalo, sa unutrašnjim žarom koji se nije mogao umiriti. Život je između lojalnosti i izdaje, strasti i distance, kao da je sopstvenu sudbinu posmatrala sa visine, apsolutno svesna da nema prava na slabosti. U svetu u kojem su žene bile nečije supruge, ljubavnice ili senke, Vera Pešić je vrlo rano razbila taj niz. Sa samo šesnaest godina ulazi u brak iz neke romantične iluzije, a tri godine kasnije izlazi iz njega razvedena i svesna da joj takav okov ne može biti dom. Razvod za nju nije bio poraz, već prva jasna odluka da želi da živi samo po svom scenariju. Odlazak u Beograd označava početak njenog stvarnog života. U gradu u kome se sudaraju ideologije, ambicije i tajne, Vera se kreće samouvereno, prirodno, a gotovo neprimetno. Upoznaje ljude sa svih strana, partizane, Nemce, četnike, diplomate, obaveštajce. Bliskost sa njima nikada nije bila bez cene, ali ni bez kontrole. Ljudi su joj prilazili, poveravali joj se, zaljubljivali se u nju, ali je nisu posedovali. Jednostavna, kroz prisutnost nedostižna, a svaki osmeh



