Neke žene ne pristaju da budu tihe i blage i zato bivaju proglašene za problematične. Katarina iz Ukroćene goropadi nije goropadnica jer ne ume da voli, već zato što ne pristaje na ljubav koja je ograničava.
Katarina na prvi pogled deluje kao oličenje prkosa i neukrotivosti. Opisuju je kao divlju mačku i paklenog đavola. Društvo pokušava da objasni ono što ne razume i ne može da uklopi u sopstvene norme. Granica između snage i grubosti često nije jasna, posebno kada se posmatra kroz očekivanja drugih.
Ono što se vidi kao prkos i neukrotivost često je izraz nesigurnosti i odbrane. Tvrdoglavost, drskost i protivljenje svemu nije razmaženost, već potreba da se odbrani u okruženju u kome ne pronalazi ni razumevanje, ni sigurnost.
Rani gubitak majke i odsustvo prave emotivne podrške ostavljaju njenu ličnost bez uzora koji bi je naučio drugačijem ponašanju. Okružena je muškarcima koje doživljava kao slabe i nedorasle. Ne prihvata mit o ženskoj pokornosti i vernosti zato što toga nema u svetu koji ona poznaje. Njena pobuna je odgovor na razočarenje.
Prkosi svetu iz unutrašnje rane koja nikada nije zacelila. U njenom odbijanju da se povinuje krije se strah da bi pokornost značila poništenje sopstvenog bića. Katarina bira otpor kao jedini način da sačuva iluziju o sopstvenoj vrednosti u svetu koji je nikada nije naučio nežnosti.
Ona raste kao ličnost rastrzana između potrebe da bude viđena i straha da će biti povređena. Njena silovitost je način da preduhitri odbacivanje i zadrži kontrolu nad svojom ranjivošću. Želju da je neko istinski čuje i shvati ne ume da iskaže drugačije osim kroz sukob.
Dolazak Petrucia je sudar dve snažne volje. On ne želi da je jednostavno ukroti, želi da razbije obrazac po kome Katarina funkcioniše. Prepoznaje da se mnogo toga krije ispod maske nevaspitanja i gneva. Njegov pristup nije blag i izaziva u njoj i otpor i zbunjenost.
Ona se opire, ljuti, besni, ali vremenom počinje da se menja i preispituje. Polako shvata svet oko sebe i sebe samu. Ne postaje neko drugi, ali pronalazi način da svoju ličnost izrazi bez konstantne potrebe za borbom. Prvi put dobija priliku da bude shvaćena.
Ne priznaju otvoreno ljubav jedno drugom, a ona se oseća u napetosti, sukobu i neizgovorenom razumevanju. On razvija strategiju, ona uzvraća prkosom, a iz te borbe rađa se nešto dublje. Katarina ne odustaje lako, ali kada njena odbrana počne da popušta, na površinu izbijaju toplina, odanost i potreba za bliskošću.
Njihova komunikacija od nadmetanja postaje prostor u kome se nazire poverenje. Sukob postaje način približavanja, oštar, ali iskren. Njena tvrdoglavost se topi, a njegova upornost gubi oštrinu i prelazi u pažnju. Rađa se odnos koji počiva na ravnopravnosti jer prepoznaju jedno drugo.
Ona je ženstvenost, nemirna, oštra i teško razumljiva, sa potrebom da bude prihvaćena bez uslova i osude. Katarina pronalazi mir kroz postepeno razumevanje sebe i odnosa koji gradi sa drugim ljudima.
Ukroćena goropad!