Merkur u Vagi je um koji meri svaku reč kao dragulj, arhitekta lepote, graditelj mostova stilom koji hoda elegantno, odmereno, sa nepogrešivim osećajem za sklad.
Hazarski rečnik Milorada Pavića je delo u kome ništa nije rečeno direktno, a sve je rečeno do srži. Jezik je diplomatski, elegantan, razumljiv svima. Ispod površine svaka rečenica je zamka, most koji vodi ili u svetlost ili u ponor.
Pavić nam ne daje priču, već ogledalo od razbijenog kristala koji svaki čitalac sastavlja drugačije i svakome poseče prste na drugom mestu. Knjiga ne pripoveda, ona ispituje istoriju, jezik i samog čitaoca. Hazarski rečnik nas ne vodi kroz radnju, već kroz sopstveni lavirint i dok ga prelazimo, postajemo manje sigurni u priče koje znamo, a više u one koje slutimo.
Rečenice mirišu na parfem antikvarnice, na stare rukopise u kojima se čuva dah vremena. Reči su izbalansirane kao za razgovore na dvorovima, uz naklon. On je književni diplomata i zna da i najopasnija istina može da se servira na zlatnoj tacni metafore.
Iza te harmonije je tamno mastilo podsvesti, ravnoteža koja je ponekad samo maska iza koje se kriju senke. Istine su nečujne i neumoljive. Čitalac ih ne primeti odmah, ali ga kasnije progone kao da neko šapuće iz mraka.
Merkur u Vagi piše između redova, zahteva da se tekst čita polako, pažljivo i upozorava da posle čitanja ništa u nama neće biti isto.
Reči su ogledalo. Pavić je stajao između njih kao da je znao da je najdublja istina ona koja se ne vidi.
U savremenoj književnosti, prepunoj žurbe, kratkih formi i brzih istina, Pavićev stil deluje kao protivotrov vremenu. Dok svet traži reči putem veštačke inteligencije, on nudi reči koje se otvaraju kao tajne pregrade, kao dvostruke fioke u kojima ništa nije naivno i ništa nije slučajno.
U epohi u kojoj se informacije troše brže nego emocije, Pavićev tekst nas uči sporosti, slušanju, ravnoteži između onog što se kaže i onog što se prećuti. Opominje da postoji i drugačija moć–tišine, diplomatije, harmonije, rečenica koje izgledaju kao ukras, a ne deluju kao presuda.
Možda je baš zbog toga njegova književnost ponovo toliko savremena jer pokazuje da je ravnoteža najteža forma hrabrosti, lepota najopasniji oblik iskrenosti, a tišina najglasniji način da se nešto kaže.
Merkur u Vagi kazuje da se iza svake reči krije i put i iskušenje.