Stelijum se sastoji od tri ili više planeta koje su povezane međusobnim konjukcijama.
U ovom slučaju, u Vodoliji, teže originalnosti, inovativnosti u radu i humanom odnosu prema društvu i organizacijama. Ovaj vazdušni znak poznat je po inteligenciji i stalno teži promenama. Ne podnosi ograničenja, voli svoju slobodu i svojim slobodnim umom gleda ispred svog vremena.
Planete, okupljene oko jedne ideje, pobuna bez buke(Mesec, Sunce, Mars i Merkur), revolucija bez barikada i Elizabet Blekvel.
Rođena je u Bristolu, kao treće od devetoro dece u porodici gde roditelji nisu pravili razliku između sinova i ćerki u pogledu obrazovanja. Detinjstvo je provela u kući punoj knjiga i razgovora, ali i ranih gubitaka koji su joj oblikovali karakter.
Kada je imala jedanaest godina, požar je uništio očev posao, a porodica se ubrzo potom preselila u Sjedinjene Američke Države. Blekvelovi su bili veliki protivnici ropstva. Ostali su u Sinsinatiju gde je njen otac planirao da razvije proizvodnju šećera bez eksploatacije robova. Međutim, samo tri meseca nakon dolaska, Samuel Blekvel je umro od bilijarne groznice i ostavio porodicu bez oslonca.
Elizabet je tada preuzela deo porodičnih odgovornosti i počela da radi kako bi obezbedila sredstva za školovanje. Bila je odlučna. Veoma brzo se uključila u pokret za ukidanje ropstva zajedno sa braćom i sestrama.
Njena odluka da studira medicinu nije došla iz ambicije, već iz iskustva bola. Tokom odrastanja izgubila je gotovo svu braću i sestre, a duboko ju je obeležila i smrt bliske prijateljice, obolele od kancera, koja joj je pred kraj života rekla da bi manje patila da ju je lečila žena. Upravo ta rečenica je povukla Elizabet ka budućnosti.
Kada se prijavila na Ženevski medicinski fakultet u Njujorku, njen zahtev je izazvao zaprepašćenje. Odluka o prijemu prepuštena je studentima, koji su glasali, uvereni da je u pitanju šala. Kada se pojavila u klupi, osetila je neprijateljstvo, podsmeh i izolaciju. Ipak, 23. januara 1849. diplomirala je kao prva u svojoj klasi i prva žena lekar u Sjedinjenim Američkim Državama.
Diploma joj nije značila i pravo na rad. Američke bolnice nisu bile spremne da prime ženu lekara, osim u ulozi babice. Zbog toga je nastavila usavršavanje u Parizu, gde je tokom rada sa decom dobila tešku infekciju oka. Posledice su bile trajne. Oko joj je hirurški odstranjeno i zamenjeno staklenim. Time je zauvek izgubila mogućnost da postane hirurg, ali ne i sposobnost da radi i da pokloni sebe u svakom pogledu na polju medicine.
1857.zajednosa sestrom Emili i doktorkom Marijom Zarkzevskom, osnovala je Njujoršku ambulantu za siromašne žene i decu. Tokom Američkog građanskog rata, Elizabet je obučila veliki broj žena za rad u bolnicama i organizovala njihovo slanje u Vojsku Unije, postavljajući temelje zanimanju medicinske sestre.
Pored lekarske prakse, bavila se i pisanjem. Objavila je knjige o pubertetu, roditeljstvu, zdravlju žena i planiranju porodice, insistirajući na znanju koje jedino daje istinsku slobodu. Nikada se nije udala niti imala decu i njen život bio je u potpunosti posvećen radu, reformi i obrazovanju drugih žena.
Poslednje godine provela je u Engleskoj, gde je i umrla u maju 1910. godine, u svom domu.
Iza sebe je ostavila mnogo. Otvorila je vrata generacijama žena u Americi i Evropi koje su, uprkos otporu, nastavile putem koji je ona prva utabala. Njena priča je priča o pravu slobodnog izbora. Radila je i menjala svet bez da je tražila dozvolu.
Stelijum u Vodoliji, misli koje ne čekaju dozvolu i um koji se pokreće kao alat. Njena ekscentričnost ogledala se u tome što je mislila brže i odlučnije od okruženja koje ju je sputavalo, a samo je tražila pravo na rad. Uvodila je novine jer nije želela da prihvati kao argument da se tako uvek radilo. Nepredvidivo je kretala prva, u hodu shvatala kako funkcioniše sistem da bi ga razbijala iznutra.
Njen život i njena karijera su pobeda nad otporom. Oštar um i radna etika stvorili su ličnost koja je nepovratno menjala svet oko sebe.
Žena, prvi lekar u SAD, kroz revoluciju bez barikada i dalje je u budućnosti.