Rođen je 29. 6. 1900. godine u Lionu, u porodici uglednog porekla. Rano je pokazao strast prema pisanju i letenju što mu je obeležilo život. U 21. godini postaje pilot, a nekoliko godina kasnije objavljuje i svoju prvu knjigu. Do tridesete godine je iskusni pilot na brojnim rutama i nosilac Ordena Legije časti za doprinos razvoju civilnog vazduhoplovstva.
Njegov književni rad obuhvata pripovetke, romane i eseje, a među najznačajnijim delima nalaze se Južna pošta, Noćni let, Ratni pilot i posthumno objavljena Tvrđava. Bavio se i novinarstvom i izveštavao iz Indokine, sa Dalekog istoka, iz zemalja Mediterana, Sovjetskog Saveza i iz ratom zahvaćene Španije. U svetu punom sukoba nebo je bilo jedino utočište.
Mali Princ, njegovo najpoznatije delo, nastajalo je u senkama rata i ličnih kriza. Ideju za priču dobio je još 1935. godine, nakon što se njegov avion srušio u pustinji, blizu doline Nila. Iz tog iskustva stvorio je dečaka sa druge planete čiji je lik osvojio čitav svet. U trenucima najveće tame autor se tom svetu vraćao kao skloništu.
Posle izbijanja Drugog svetskog rata, pridružuje se francuskom ratnom vazduhoplovstvu. Kapitulacija Francuske 1940. duboko ga je pogodila, pa odlazi u Severnu Ameriku, noseći sa sobom brigu za sudbinu Evrope i čovečanstva. Taj period njegovog života obeležili su i narušeno zdravlje i lične teškoće.
Tokom 1942. piše i ilustruje Malog Princa, a već naredne godine stupa u redove Slobodnih francuskih snaga koje nastavljaju borbu protiv nacističke Nemačke. U leto 1944. kreće na izviđačku misiju sa zadatkom da prikupi podatke o kretanju nemačkih trupa iznad okupirane Francuske. 31. jula poleće na zadatak sa kog se nikada nije vratio.
Nestanak Egziperija potresao je književni svetski krug. Godinama se nije znalo šta se tačno dogodilo. Tek krajem 20. veka, u blizini Marselja, na dnu mora pronađeni su ostaci njegovog aviona. Olupina je izvučena 2003. godine, a serijski broj u pilotskoj kabini potvrdio je da je reč o njegovoj letelici. Danas se nalazi u Muzeju vazduhoplovstva u Buržeu kod Pariza kao nemi svedok života čoveka koji je bežao od zemlje ka nebu, ali je svetu ostavio jednu od najboljih knjiga svih vremena.
Mali Princ je dete sa asteroida B-612, planete koja se sastoji od tri vulkana i jedne ruže koja mu je jedini prijatelj.
Ruža je njegova sudbina. Ona nije savršena, ali je njegova. Zaliva je, štiti staklenim zvonom, sluša njene priče. Ona je ljubav, a Mali Princ ne razume da ljubav ne mora uvek da bude rasuta emocija da bi bila istinita.
Odlazi i ostavlja je jer još uvek nije shvatio da je najveća hrabrost ostati. Ružine bodlje ga ranjavaju, ali ga i uče jer svaka prava ljubav boli zato što nas menja.
Ruža je ogledalo njegovog srca. Daje joj vodu, čuva od vetra, ali ne zna kako da izdrži oluju njenih reči.
Tek kasnije shvata da je ljubav prisutnost uprkos svemu, ruka koja ne pušta ni kad je izgrebana. Zato će joj se vratiti jer ono što voliš ne poseduješ, već mu pripadaš.
Baobabi koji rastu i prekrivaju malu planetu su njegova stalna briga. Oni nisu samo biljke. Simbolizuju loše misli koje se ne prepoznaju na vreme, strahove koji se ne iskorene dok su mali, zlo koje čuči svuda oko nas i u nama samima. Mali Princ svakoga dana čupa baobabe i uznemirava ga njihov neprekidni rast.
Na Zemlji sreće lisicu. Od nje uči da pripitomiti znači povezati se, postati odgovoran za nekoga drugog. Lisica mu govori da se najvažnije ne vidi očima, već srcem.
Mali Princ shvata da se dom ne napušta, već se nosi sa sobom kroz zvezde. Svaka zvezda je jedno pitanje, prostor u kome se voli bez ograničenja. Otkriva da odrasli gube sebe zato što prestaju da sanjaju, zaborave da osećaju, a dete u njemu živi jer ne pristaje na ravnodušnost.
Na kraju, bira povratak onome što je oduvek nosio u sebi- odgovornosti, nežnosti i vernosti onome koga voli.
Zato, kad pogledamo u zvezde, ne gledamo u daljinu, već u sopstveno biće kome je nebo utočište.
—Za sve ljude zvezde ne znače isto. Za jedne, koji putuju, zvezde su vodiči. Za druge, one su samo male svetiljke. Za učenjake, one su problemi. Za mog poslovnog čoveka one su bile zlato. Ali sve te zvezde tamo ćute. A ti, ti ćeš imati zvezde kakve niko nema..
(Egziperi, Antoan, Mali Princ, Kreativna knjiga, Beograd, 2001.)