Čovek čija je imperija obuhvatala gotovo pola evropskog kontinenta, Napoleon Bonaparta, rođen je 15. 08. 1765., sa numerološkim kodom 516 i stepenima 5 i 0. Uspon iz skromnog porekla zahvaljujući talentu i sposobnostima.
Napoleonova priča je više od istorijske činjenice, ona je uzor, drama čoveka koji je sebe video kao silu prirode, a ne samo kao pojedinca. On je simbol večite borbe između slobodne volje i moći.
Verovao je da granice ne postoje, osim onih koje je sam postavljao, a sve što je veliko, nosi u sebi seme sopstvene propasti, kao i zvezda koja sija najsjajnije malo pre nego što se ugasi.
U njegov život je ušla Mari Žozef Roz.
Dok je Napoleon bio mlad, ambiciozan i tek na početku svog uspona, Žozefina, kako ju je zvao, već je nosila iskustvo života, eleganciju pariskog društva i tajanstvenu privlačnost koja je umela da očara. Za čoveka koji je želeo da pokori kontinente, ona je postala nešto mnogo ličnije – slabost, inspiracija i nemir u isto vreme.
Tu počinje jedna od najpoznatijih i najdramatičnijih ljubavnih priča u evropskoj istoriji- ljubav između Napoleona i Žozefine, rođene 23. 6. 1763., sa numerološkim kodom 281, a u sinastriji 797-ljubav u kojoj su se sudarili strast, ambicija, ljubomora, ali i izdaja.
Kada su se upoznali u Parizu, Napoleon je bio mladi general čija je slava tek počinjala da raste. Žozefina je iza sebe već imala život ispunjen lomovima(iz datuma i meseca stepeni 7 i 5). Prošla je kroz nesrećan brak, izgubila muža tokom Francuske revolucije(u kvadratu 7 8) i jedva izbegla giljotinu. U Parizu je živela između salona, dugova i društvenih veza(u trigonu 7 1), oslanjajući se na svoj šarm i sposobnost da preživi u svetu u kome se sudbine menjaju preko noći(sekstil 7 2).
Napoleon je u njoj video mnogo više od lepe žene iz visokog društva. Njegova osećanja prema Žozefini bila su jaka i opsesivna. Dok je odlazio u vojni pohod u Italiju, pisao joj je pisma koja otkrivaju strast i ranjivost jednog čoveka koji će uskoro postati car.
U jednom od pisama piše:
—Nisam proveo niti jedan dan, a da Te nisam ljubio;nije prošla ni jedna noć, a da Te nisam držao u svom zagrljaju;nisam popio ni čašu čaja, a da nisam proklinjao slavu i ambiciju koje me drže udaljena od duše moga života.
(Demestr, F. Žaklin, Napoleon i Žozefina, Najveće ljubavi, Moreta, Beograd, 2017.)
Na bojnom polju je bio strateg, a u duši:
—Volim Te svakog dana sve više. Udaljenost leči male strasti, ali pogoršava velike…Tako ljubazna, tako lepa, tako nežna, zar si morala postati uzrokom moga očaja…Uprkos sudbini i časti, ljubiću Te do smrti!
(Demestr, F. Žaklin, Napoleon i Žozefina, Najveće ljubavi, Moreta, Beograd, 2017.)
Njenu sliku nosio je sa sobom u ratovima kao amajliju, a ljubičice koje mu je poklonila u medaljonu oko vrata do svoje smrti.
797-dok je Napoleon živeo u opsesiji za Žozefinom, njoj je Pariz pružao zabavu, balove i divljenje društva, a glasine o njenim ljubavnim avanturama ubrzo su počele da kruže.
Pisma iz tog perioda:
—Ti me više ne voliš! Ostaje mi samo da umrem. Je li to moguće? Sve furije sada žive u mom srcu i gotovo da ne postojim…
…
—Zlo, ružno, okrutno, tiransko, lepo malo čudovište! Ti se rugaš mojim pretnjama, mojim glupostima. Ah, Ti znaš vrlo dobro da bih Te zatvorio kad bi zatvor moglo da bude moje srce…
(Demestr, F. Žaklin, Napoleon i Žozefina, Najveće ljubavi, Moreta, Beograd, 2017.)
Kada se vratio iz pohoda i suočio je sa njenom neverom, činilo se da je kraj neizbežan. Priča kaže da je Žozefina satima klečala pred njegovim vratima, moleći za oproštaj. Napoleon je popustio. Ljubav je bila jača od ponosa, a i on sam nije bio sinonim za vernost.
Godinama kasnije, kada je postao car Francuske, Žozefina je stajala uz njega kao carica sa problemom koji nisu mogli da reše-nisu imali zajedničko dete. Politika je želela dinastiju i usledio je razvod.
Priča kaže da je tokom ceremonije razdvajanja pokazao otvorenu tugu kroz reči da je Žozefina ukras njegovog života.
Rastali su se za dobrobit Francuske, ali ne po želji Napoleona. Žozefina je i dalje nosila titulu carice i imala mnoge privilegije(281).
I posle razvoda nastavili su da se dopisuju. Napoleon se oženio austrijskom princezom i dobio naslednika, koga je odveo Žozefini jer je želeo da ga ona vidi.
Žozefina je ostala jedina žena u njegovom srcu koju nikada nije potpuno zaboravio. Kada je umrla 1814. godine, vest ga je duboko pogodila. Zapisano je da je danima bio zatvoren u sobi, plakao i patio za njom.
Legenda kaže da je godinama kasnije, pred samu smrt na ostrvu Sveta Jelena, među poslednjim rečima koje je izgovorio bilo upravo njeno ime.
797-nema opstanka bez duhovne i duševne povezanosti. Žozefina je želela da ode sa njim u izgnanstvo, ali nije uspela u tome. Napoleon ju je voleo, ali ju je zamenio za Francusku i njen opstanak.
Kad sve utihne i kad se imperije pretvore u prah, jedino što ostaje su priče o ljubavi, a priče su ono od čega se pravi večnost.