Datum 18. nosi u sebi 1 koji se vezuje za dan i podne, trenutak kada je svetlost izrazita, a svest jasna i 8 koji pripada zori kada tama prelazi u svetlost, a nova snaga se rađa.
Kod osoba rođenih danju snaga broja 1 i aktivnost broja 8 stvaraju uporan, dominantan, izdržljiv karakter.
Kod noćnog rođenja naglašene su životne borbe vezane za odnos sa ocem, mogućnost fizičkih povreda ili situacije koje zahtevaju veliku unutrašnju snagu da bi se prevazišle.
Jedan od poznatih primera koji je vezan za ovaj datum je Nelson Mandela, ličnost čija je biografija potvrda snage broja 18–dugotrajna borba, sposobnost i upornost koja je uticala na dalji tok istorije.
Rolilala Mandela rođen je 18. jula 1918. godine sa numerološkim kodom 718, u selu Mvezo, u porodici koja je pripadala plemenu Tembu. Otac mu je bio glavni savetnik vrhovnog poglavara naroda Tembu.
Datum njegovog rođenja 18. spaja broj 1 kao vođstvo i 8 kao borbu.
Kada mu je bilo dvanaest godina, otac je preminuo, a on postaje štićenik glavnog poglavara naroda Temba. Upravo tamo je, slušajući starije kako pričaju o hrabrosti svojih predaka i njihovim borbama protiv kolonijalne vlasti, počeo da sanja o tome da i sam jednog dana doprinese slobodi svog naroda.
Osnovnu školu pohađao je u selu Qunu. Tamo mu je učiteljica, gospođica Mdingane, dala ime Nelson, u skladu sa tadašnjim običajem da se afričkoj deci u školi daju hrišćanska imena.
Dalje obrazovanje nastavio je u internatu Klarkberi, a zatim u metodističkoj srednjoj školi Hildtaun, gde je završio maturu. Studije umetnosti započeo je na Univerzitetskom koledžu Fort Hare, ali ih nije završio jer je izbačen zbog učešća u studentskom protestu.
U Johannesburg odlazi 1941. godine kako bi izbegao ugovoreni brak. Tamo je prvo radio kao čuvar u rudniku, a kasnije je počeo da radi u advokatskoj kancelariji i započeo pravnu obuku(stepeni 5 6 iz datuma i meseca rođenja).
Diplomu osnovnih studija stekao je preko Univerziteta Južne Afrike, a 1943. godine završio je i studije na Fort Hareu. U isto vreme započeo je studije prava, ali ih nije završio. Tek 1989. godine, pred kraj dugog zatvora, uspeo je da stekne diplomu prava na Univerzitetu Južne Afrike.
Mandela je zvanično pristupio Afričkom nacionalnom kongresu (ANC) 1944. godine. Iste godine pomogao je u osnivanju omladinskog krila ove organizacije.
Te godine se oženio medicinskom sestrom Evelin Mejz, sa kojom je imao četvoro dece, ali se brak završio razvodom 1958. godine(fokus na karijeri i zbog toga uvek trpi porodica).
Mandela je ubrzo postao jedna od vodećih ličnosti omladinskog pokreta unutar ANC-a. Zahvaljujući njihovom delovanju, organizacija je 1949. godine usvojila radikalniji politički program zasnovan na masovnom otporu rasnoj diskriminaciji.
Godine 1952. imenovan je za glavnog koordinatora Kampanje prkosa– velikog pokreta građanske neposlušnosti protiv diskriminatorskih zakona aparthejda. Zbog toga je, zajedno sa još devetnaestoro aktivista, osuđen na devet meseci zatvora, ali je kazna bila uslovna.
Iste godine, zajedno sa Oliverom Tamboom otvorio je advokatsku kancelariju Mandela i Tambo, jednu od prvih u Južnoj Africi koju su vodili crni advokati(18 opozicija 1 8).
Mandela je 1956. godine uhapšen u velikoj policijskoj akciji koja je dovela do čuvenog suđenja za izdaju. Proces je trajao gotovo pet godina i završio se 1961. oslobađajućom presudom.
Međutim, politička situacija u zemlji postajala je sve napetija. Nakon masakra u Šarpvilu 1960. godine, kada je policija ubila 69 nenaoružanih demonstranata, crnaca, vlast je zabranila ANC, a Mandela je bio primoran da deluje u ilegali i živi odvojeno od svoje porodice. Krio se od špijuna i bio majstor prerušavanja(stepen 6 prati oktavu 9). Najčešće se maskirao u vozača, kuvara i baštovana.
Godine 1961. učestvovao je u osnivanju oružanog krila pokreta otpora, Koplje nacije. Ubrzo nakon toga napustio je zemlju kako bi prikupio podršku za borbu protiv aparthejda i prošao vojnu obuku u Africi.
Po povratku u Južnu Afriku 1962. godine, uhapšen je i osuđen na pet godina zatvora. Ubrzo je ponovo izveden pred sud u čuvenom Rivonijskom procesu, gde je optužen za sabotažu i zavereničku delatnost protiv države (numerološki kod 718-7 opozicija 8).
Na tom suđenju održao je govor koji je ušao u istoriju:
—Borim se protiv dominacije belih, ali i protiv dominacije crnih. Sanjao sam o demokratskom i slobodnom društvu u kojem svi ljudi žive zajedno u slozi i jednakim mogućnostima. To je ideal za koji se nadam da ću živeti i koji želim da ostvarim. Ali, ako bude potrebno – to je ideal za koji sam spreman i da umrem.(Mandela, Nelson, govor na suđenju)
Godine 1964. osuđen je na doživotni zatvor i poslat na ostrvo Roben Ajland. Tih 27 godina zatvora postale su možda najjasnija slika simbolike datuma 18. u mesecu-đavoljeg igrališta, sreće ili nesreće.
Mandela je pušten iz zatvora 11. februara 1990. godine, nakon dugih pregovora o okončanju aparthejda. Već 1991. izabran je za predsednika Afričkog nacionalnog kongresa.
Godine 1993. dobio je Nobelovu nagradu za mir za napore u mirnom okončanju sistema rasne segregacije(trigon 5 8 i trigon 18 8 ).
Na prvim demokratskim izborima u Južnoj Africi, 1994. godine, izabran je za predsednika države i postao prvi demokratski izabrani predsednik Južne Afrike.
Mandela je obećao da će služiti samo jedan mandat i to obećanje je održao. Povukao se sa funkcije 1999. godine. Nakon toga nastavio je humanitarni rad kroz fondacije koje je osnovao, posvećene obrazovanju, pravdi, pravima dece, kao i borbi protiv AIDS-a. On se uključio u borbu protiv ove bolesti zbog sinovljeve smrti i zbog toga što u Južnoj Africi godišnje umre veliki broj ljudi od side(kvadrat 5 1 i kvadrat 18 1).
Preminuo je 5. decembra 2013. godine u Johanesburgu od infekcije pluća(5 1 u kvadratu-5 pluća i 1 pritisak ili teško u grudima;takođe može biti i aspekt pred infarktom).
Život Nelsona Mandele ostao je simbol borbe za slobodu, dostojanstvo i pomirenje(sekstil 5 7). Dugih 27 godina zatvora značile su ne samo političku kaznu, već i odvojenost od porodice, odrastanje dece bez oca i raspad porodičnih veza. Njegovi brakovi nisu izdržali teret razdvajanja, progone i političke borbe. Preživeo je razvode, ponovne ženidbe i bolne gubitke, uključujući i smrt oba sina.
Zato je njegova priča priča o istrajnosti čoveka koji je kroz gubitke, razdvajanja i lične tragedije sačuvao slobodu i veru u pravdu, na đavoljem igralištu ostao odlučan do samog kraja.