Ima onih života koji se nikada nisu merili svetlošću dana, nego tamom večnosti. Da, to su oni životi sa numerološkim kodovima i dominantnim četvorkama koje Saturn, hronokator vremena, upisuje ne kao kaznu, već kao zavet. Rembrant nije bio sin vremena, već njegov svedok, nije bio miljenik sudbine, već njen učenik.
Rođen 15. 07. 1606. godine, sa numerološkim kodom 448. Saturn kao gospodar vremena, strukture, odgovornosti i odricanja nagrađuje samo kroz istrajnost, red i duboki rad. Težina porodične sudbine, odricanje i uspeh koji je došao tek posle smrti.
Rođen je u skromnoj porodici mlinara, daleko od raskoši koja će kasnije okruživati njegovo ime.
Iako je mlad postigao slavu, priznanje i bogatstvo, život mu nije bio blag. Smrt voljene supruge, odlazak dece koja nisu dočekala zrelost, razočaranja u ljubavi, dugovi i konačni bankrot, sve je to padalo na njegova pleća kao kamen po kamen, gradeći teret koji bi mnoge slomio. Njegova kuća je rasprodata, imovina zaplenjena, ime dovedeno u pitanje. Ono najvažnije-pogled na svet niko mu nije mogao oduzeti.
Rembrant je slikao unutrašnju tamu u čijim portretima nema ulepšavanja. Bore su duboke, pogledi teški, senke guste…Tražio je istinu između mraka i svetlosti upravo o čoveku.
Iz datuma i meseca su mu stepeni 5 i 6. 15. kao datum je talentovan u rukama i ima izraženu kreativnost kroz formule uma.
A život? Život kao život…Kretao se od uspeha do siromaštva, od slave ka zaboravu, ali je njegovo stvaralaštvo išlo suprotnim smerom.
Što je više gubio u spoljašnjem svetu, to je dublje prodirao u unutrašnji.
Slike su nastajale iz preživljavanja golim, golorukim talentom.
A Saturn? Saturn kao Saturn. Simbol vremena, karme i iskušenja priznaje samo ono što je izdržalo test bola.
Slikao je starost, siromašne, umorne, ponižene jer je u njima video sebe.
U poznim godinama, sam i gotovo zaboravljen, nastavlja da slika autoportrete, i dalje nastavlja…
Na tim licima vide se tuga, umor, ali i dostojanstvo.
Dostojanstvo.
Kao da stoji pred svetom, ogoljeno, ali u punoj veličini.
A život mu je hod po ivici gubitka. Sudbina mu je bila potresna jer je padao, ali njegova dela su rasla. Vreme mu je oduzimalo sve, ali mu je ostavljalo istinu koja, jednom naslikana, traje duže od bola.
Istina, koja traje duže od bola.
Danas, Rembrant pripada onima koji znaju šta znači platiti cenu stvaranja(4). Nema nagrade bez istrajnosti(4). Doslednost…
Rembrant nije bio nepogrešiv čovek, ali je bio dosledan umetnik čak i kada je sve oko njega propadalo.
Uspeh nije trenutak slave. Ako mu je suđeno da dođe, doći će, čak i kad nas više ne bude bilo.