Mark Tven, gospodin britkog uma, mekog srca, sa smelošću da piše emotivno i izgovori glasno, na način na koji će svi razumeti, ratnik sa osmehom na licu, kritičar sa srcem u kome ima mesta za svakog čoveka.
Ovde je prisutna hrabrost koja se ne pokazuje snagom, već prkosom i željom da se brani čovekov lični svet, moral, pravda, voljeni.
U njegovim delima reka Misisipi pored koje je porastao široka je, nemirna i razigrana, kao i detinjstvo iz koga je crpeo bezbroj priča. U svakom njegovom liku živi slobodarski duh naroda američkog juga, mešavina prašine, sunca, vode i želje da se živi po sopstvenim pravilima, prkos potlačenih čiji su glasovi bili ugušeni, a životi gurnuti na margine. Branio ih je rečima u kojima se oseća bol zbog nepravde koju je video, zbog rasizma, licemerja, društvenih nepravdi koje je ogolio bolje od ikoga. Iza svake šale krila se gorčina, a iza cinizma ili pasivne agresije ljubav prema ljudima .
Branio je one koje je društvo zaboravilo, decu koja su živela onako kako ni jedno dete ne treba da živi, siromašne na ivici egzistencije, robove uskraćenog dostojanstva, slobodoumne koji su se usudili da misle drugačije. Uvek je bio na strani onih čiji se glas jedva čuo, kritikujući društvo koje je želelo da istinu gurne pod tepih.
Tom Sojer bori se kroz igru, nestašluke i dečiji inat. Hrabro se suočava s nepravdom i čuva nevino detinjstvo u svetu koji je hladan i nemilosrdan. Svaka njegova pustolovina, od farbanja ograde, bekstva u gusare, bežanja od Indijanca Džoa nosi poruku o odanosti, hrabrosti i zaštiti onih koji ne mogu sami da se odbrane.
Haklberi Fin se suočava s rasnom nepravdom i licemerjem odraslih, postaje glas onih koji nemaju nikakvu moć. Njegova potraga za slobodom i istinom i spremnost da pomogne prijatelju Džimiju, čine ga borcem za pravdu i ljudskost.
U svojim delima Mark Tven čuva čast običnog čoveka i udara na licemerje sveta, pohlepu prerušenu u moral i brigu, religijsko licemerje koje se sakriva iza biblijskih reči. Brani dom i ljudskost ironijom koja ne ponižava, nego oslobađa.
Njegov humor je oružje, hrabrost da oseća, ljubav prema čoveku i potreba da bude bolji.
Mark Tven nosio je svoj dom u srcu, čuvao ono što voli, čak i kada je svet protiv njega. Njegova borba vodila se rečima koje razotkrivaju nepravdu, smehom kojim je branio slabije, pričama koje su hranile one čiji su glasovi ugušeni. Bio je čuvar običnog čoveka i njegovog dostojanstva.
Mars u Raku smeje se kroz suze, prkosi kad se suočava s nepravdom, nežan je prema ljudskoj slabosti, a njegova snaga je u empatiji i sposobnosti da kroz reč i priču probudi dom u srcu.
Mark Tven je izabrao istinu i ljudskost. Pokazao je da prava snaga nije u pobedi nad drugima, već u zaštiti onih koji ne mogu da se brane.
Njegova borba ostaje večna, a glas i danas odjekuje i podseća nas da hrabrost dolazi iz srca, ne iz pesnice i budi nam osećaj da je najjača naša snaga u zaštiti voljenih.