Život između svesti i bola. Ličnost koja blistavo vidi, a suočava se sa surovim istinama.
Pisala je da bi razumela svoju svetlost i svoj bol koji je bio često neshvatljiv svima oko nje. Pisala da ne bi nestala pod težinom sopstvene svesti...
Ćutala je često. Kao mala, posle smrti majke, u svom buretu, u društvu bubica i ptica, a odrasla, kroz bespuća ledenih predela, okružena likovima kojih već odavno nema…
Kojih već odavno nema…
Isidorin život od početka je bio obeležen preranim gubicima. Rano ostaje bez majke, zatim i bez brata i oca, stubova koji se ruše jedan po jedan. Kasnije ostaje i bez muža koji umire na bračnom putovanju, iznenada(Sunce u kvadratu sa Algolom). Ispada iz voza. Svaki odlazak pretvarao se u motive samoće i smrti koji postaju dominantni u njenom pisanju. Posmatra ljude kako odlaze i nestaju… Iz sećanja zapisuje sve ono što se više nikada ne može promeniti.
U Pismima iz Norveške hladni predeli nisu samo geografski prostor, već unutrašnje stanje. Sever, sneg, vetar, beskrajna belina i bespuće su metafore duše koja je navikla na odsustvo, odraz njenog unutrašnjeg sveta u kome se njeno sunce smrzava i bori za opstanak.
Kronika palanačkog groblja je vrhunac njenog suočavanja sa smrću. Pišući o ljudima koji su živeli, umrli i sahranjeni na lokalnom groblju, ne pravi katalog mrtvih, već beleži prolaznost. Svaki grob je priča, svako ime dokaz da je postojanje kratko i neprimetno. Smrt je konačna, a sećanje veoma tanko.
Piše o mrtvima jer oni jedini više ne mogu da povrede, ne mogu da lažu i izdaju. Razgovara sa njima koji su otišli i sobom koja je ostala jer se smrt ne poriče, a jedini odgovor je tišina.
Videla je ono od čega drugi okreću glavu…Sudbina… A možda je gledala u tamu, bez iluzije, da bi iz nje izvukla svetlost koja ne umiruje, već inspiriše.
Algol ima simboliku gubitka i unutrašnje borbe. On je simbol lične borbe sa sopstvenim demonima. Algol nosi najviše zla u sebi. Sa ovom fiksnom zvezdom su najosetljivije konjukcije, ali ima efekta i na kvadrate i opozicije, naravno. U aspektu sa Suncem, u ovom slučaju, ukazuje na tendenciju neprirodne ili brze smrti.
U aspektu sa Merkurom može ukazati na destruktivnost u mislima. U aspektu sa Venerom prisutne su rasprave u partnerskim odnosima. Kod konjukcije Marsa i Algola je prisutna agresivnost. U aspektima sa Plutonom, Uranom i Neptunom, a posebno u konjukciji, može biti uzrok masovnih stradanja.
A u kvadratu Algola i Sunca u Vodoliji je sudbina žene koja misli drugačije od prihvaćenog i zbog toga biva odbačena, pogrešno shvaćena ili gurnuta u borbu sa sopstvenim demonima. Njena snaga bila je u mrtvima, u Kronici palanačkog groblja, i donela joj je stvaralačku energiju.
Algol se, uglavnom, tumači kao obezglavljenje, nesreća, ubistva, nepredvidive situacije ili histeričnost ili aspekt Algola sa Mesecom kao duševne oscilacije. Možda je to sve skupa u Kronici palanačkog groblja.
Sudbina…Njena snaga je bila u tome da izdrži. I iz tame se može izvući svetlost koja inspiriše.