Spoj nespojivog, tačka u kojoj se sudaraju lepota i nakaznost, svetlost i tama, čežnja i nedostižno. U priči o Kvazimodu i Esmeraldi simbol suprotnosti koje se privlače baš zato što ne mogu da se uklope i ljubavi koja prkosi logici i poretku sveta. Venera u Vodoliji u konjunkciji sa Plutonom-ljubav koja izlazi iz granica mogućeg, ljubav koja se ne rukovodi razumom, već silom koja ruši sve norme. Kvazimodo, emotivno biće, zatvoreno u nakazno telo koje svet odbija da vidi, voli Esmeraldu čistog srca, odano, kao neko ko je prvi put otkrio da je čovek u očima nekog drugog. Njegova ljubav je nenametljiva, ali neuništiva, ljubav koja ima snagu preobražaja. Vidi je onakvom kakva jeste, kao slobodnu, nesputanu, živu. Esmeralda je svetlost, lepota koja zrači, sloboda koja opija, ideal koji Kvazimodo ne može da dotakne, ali menja njegovo biće samim tim što postoji. Za nju je ljubav pokret, sloboda, dah, pravo da bude svoja, nikada tuđa. Ne pristaje da bude zatvorena u okvire očekivanja, da voli po pravilima drugih, da bude vlasništvo.